Priča dnevnog lista Dan: Hitnoj pomoći fali 40 ljekara, ali i protokol za kućne posjete

Hitna pomoć i dalje nema svoje obezbjeđenje, kako je to najavljivano nakon napada na ljekara u ambulanti u Podgorici, ali članovi medicinskih ekipa ističu da je najstresnije na terenu, kada idu da ukažu pomoć zavisnicima i psihijatrijskim pacijentima.

Konstatovanje smrti, prijetnja sucidom, gušenje zbog teške opstrukcije pluća, mogući srčani udar… samo su neki od poziva koje je u kratkom roku primio ljekar dispečer u podgoričkoj Hitnoj pomoći, dok istovremeno pacijenti u punim hodnicima čekaju prijem u ambulantama zbog različitih zdravstvenih problema. Tokom višečasovnog boravka u noćnoj smjeni u ovoj zdravstvenoj ustanovi, uvjerili smo se da od četiri ekipe, a jednu čine ljekar i medicinska sestra, niko nije imao vremena za obrok ili da se odmori uz sok ili čaj. Jedna od sestara ulazi iz pune čekaonice i kaže: Šta sada ako se nešto desi? Ko će otići? Ekipa je i dalje u Kučima!

”NEMAMO PRECIZNE PROTOKOLE ZA KUĆNE POSJETE, ŠTO DOKTORE STAVLJA U TEŽAK POLOŽAJ, OBJAŠNJAVA DOKTOR IGOR KAVARIĆ U ODGOVORU NA PITANJE O NEZADOVOLJSTVU PACIJENATA

U ambulantama se smjenjuju pacijenti sa visokim pritiskom, simptomima virusne infekcije, bolom u leđima, malaksalošću, anksioznošću, povredama po rukama i nogama od ujeda psa, kolapsom usljed konzumiranja alkohola, astmom… Ima i onih koji na pitanja sestre ili ljekara kažu da se osjećaju anemično, ali da njihov ljekar tog dana nije bio na poslu u Domu zdravlja, zbog čega su uveče morali doći u Hitnu pomoć da im daju “nešto”. Žale se na Dom zdravlja, kažu da su ih tog dana vratili i rekli im da zakažu pregled ili da idu u Hitnu pomoć ako ne mogu da čekaju. Ljekari i sestre ne staju, idu iz jedne ambulante u drugu, a ako im ljekar dispečer kaže da moraju u kućnu posjetu, odmah uzimaju spremne torbe sa ljekovima i instrumentima i izlaze bez pitanja o čemu se radi. O hitnom slučaju će se detaljno informisati tokom vožnje, u šta smo se uvjerili kada smo s njima išli zbog djeteta sa epileptičnim napadom koje su transportovali u Dječiju bolnicu.

-NATALIJA MRDAK

Ipak, pacijenti se često žale na Hitnu pomoć.

Direktor Zavoda za hitnu medicinsku pomoć dr Vuk Niković ističe da svaka jedinica hitne pomoći ima svoj dispečerski centar i kada građani pozovu 124, ljekar na osnovu određenog seta pitanja procjenjuje da li je ta osoba za hitnu pomoć ili ne.

– Mi još uvijek nemamo protokol za prijem kućnih posjeta, koji imaju neke zemlje u regionu. Protokol jasno određuje koja stanja ćete primiti. Kod nas je uvriježeno mišljenje da je svakome sve hitno. Za Hitnu pomoć je prvi i drugi red hitnosti, a to su ugrožen srčani rad i trauma kao što je saobračajni udes. Sve ostalo su treći i četvrti red hitnosti – objašnjava Niković.

On ističe i da ZHMPCG fali 40 ljekara, a to pokrivaju kroz prekovremeni i dopunski rad. Niković objašnjava da ljekari odlaze na specijalizacije, pa u druge ustanove, a ZHMP ostaje bez ljekara. On smatra da bi trebalo mijenjati pravilo da ljekari nakon godine rada mogu da apliciraju za specijalizaciju, dodajući da je kada je on bio mladi ljekar taj uslov bio dvije godine.

– Za 24 sata u Podgorici imamo 250 pacijenata i oko 50 kućnih posjeta. U podgoričkoj Hitnoj smo za šest mjeseci imali 28.000 pregleda i 5.000 kućnih posjeta, a čak 30 do 40 odsto je sa primarnog nivoa – kaže Niković.

NA POZIVE SE JAVLJAJU ISKLJUČIVO LJEKARI, KOJI PROCJENJUJU DA LI ĆE POSLATI MEDICINSKU EKIPU

Tokom boravka u noćnoj smjeni stičemo utisak da se smirenošću i ljubaznošću posebno ističe doktor Igor Kavarić, a i jedna od pacijentkinja koja često dolazi zbog hroničnih tegoba kaže da je on najbolji. Ova gospođa je pohvalila osoblje Hitne pomoći i smatra da bi nam zdravstvo bilo mnogo bolje kada bi svi radili kao oni.

Niković: Šavnik po zakonu mora imati svoju jedinicu

Po riječima direktora ZHMPCG Vuka Nikovića, Hitna pomoć u Podgorici sada ima dijagnostiku, u posljednjih šest mjeseci pacijentima se rade analize krvne slike, CRP, troponin (koronarni sindrom) i ultrazvučna dijagnostika. On podsjeća da su rendgen i laboratorijska dijagnostika ukinuti prije više od 10 godina. Ultrazvučnu dijagnostiku trenutno imaju službe hitne pomoći u pet opština.

– Renovirali smo jedinice u šest opština, a uskoro počinje renoviranje prostorija na Žabljaku, u Kolašinu i Herceg Novom iz sopstvenih sredstava i donacija. ZHMPCG je od naplate usluga trećim licima tokom turističke sezone zaradio oko 250.000 eura i odlučili smo da ta sredstva uložimo u adaptaciju i kupovinu nove opreme i uniformi – kaže Niković.

On ističe da je od sredine 2021.godine oko 80 odsto opreme obnovljeno i da je kupljeno 18 vozila. Očekuje da će ZHMPCG imati sredstava i za otvaranje jedinice Hitne pomoći u Šavniku, jer po zakonu, svaka opština mora da ima ovu zdravstvenu jedinicu.

– Iz kapitalnog budžeta će se renovirati jedinice hitne pomoći u Budvi, Baru, Bijelom Polju, Beranama i Nikšiću, koje će dobiti novu medicinsku opremu – dodaje Niković.

Takođe, kako je naglasio, ZHMP će biti jedina zdravstvena ustanova u Crnoj Gori koja će moći da reaguje u slučaju hemijsko-bioloških i nuklearnih akcidenata.

Doktora Kavarića pitamo o nezadovoljstvu pacijenata koji su u prethodnom periodu znali da se žale zbog nedolaska ljekara u kućnu posjetu ili drugih situacija. On kaže da vjerovatno ima pomalo nezadovoljstva na obje strane, odnosno i kod ljekara, koji imaju puno posla. Naglašava da se trude da pomognu svima, ali da nemaju precizne protokole za kućne posjete, što ljekare stavlja u veoma težak položaj zbog odgovornosti pri donošenju procjene o tome.

– Rekao bih da bi trebalo izvršiti i edukaciju šire populacije, da se zna zašto se zove Hitna. Hitnu ne treba zvati zbog prehlada i nekih hroničkih oboljenja koja traju mjesecima ili danima. Stalno nas zovu zbog stanja kao što su prehlade ili da “samo doktor dođe i posluša pluća” – rekao nam je Kavarić.

Pacijent odbio pomoć u kući, a kasnije došao u Hitnu i demolirao ambulantu

Doktorica Ivona Dragović ističe da i dalje nemaju nikakvo obezbjeđenje iako je jedan njihov kolega prošle godine, baš u ovo vrijeme, napadnut na radnom mjestu i povrijeđen. Prema njenim riječima, sve se završilo obilascima policije nekoliko noći nakon tog napada.

Upitana kada se plaši za svoju bezbjednost, odgovara da je taj osjećaj najizraženiji kada idu u kućne posjete zbog zavisnika i psihijatrijskih pacijenata.

– Jednom smo poslati u kućnu posjetu i tamo smo zatekli pacijenta alkoholičara koji je odbio pregled i transport. Potom je došao u ambulantu i porazbijao sve po njoj. Moramo sami da se branimo. Nas je dosta ovdje u ambulanti, pa nije toliko stresno kako zna da bude na terenu kada sam sama sa sestrom, pa recimo u tri ili četiri sata dođem sa sestrom u posjetu. Dešava se da zbog ugrožavanja bezbjednosti moramo da obustavimo kućnu posjetu – ističe Dragović.

Na naše pitanje odgovara da su mu najstresnije kućne posjete i saobraćajni udesi, kada se radi o životu i smrti.

– Ne mogu se požaliti na pacijente, zasad. Po mom iskustvu, osim ako nijesu psihijatrijski pacijenti, ako se s njima uljudno postupa, svi su fini. Istina, ponekad imamo i agresivne pacijente, koji bi bili spremni da vas povrijede. Ima i onih koji se ne pitaju sa sobom – kaže Kavarić.